Hram reč je keltskog porekla koja označava kauća bogova, odnosno mesto na kome Božanstvo boravi na zemlji. Hramom se na starim mapama ovog područja naziva prostor atara današnjeg sela Ram.
Dunav u svom toku kod Rama pravi veliku okuku, zaobilazeći visoke litice i skreće oštro na sever. Na kameno-peščanoj visoravni Kelti u 4.veku pre Nove ere grade opidum a malo dalje i hram sa žrtvenikom. Ne postoje mnogo pisanih podataka vezanih za Keltsko naselje u Ramu, u antičkim zapisima nalazimo podatak da su se ovde susreli Aleksandar Makedonski i Kelti (arheolozi su zaključili da se radi o ovom mestu po detaljnom opisu obale).
Već u prvim godinama po izbijanju Rimskih legija na obale Dunava, zahvaljujući odličnom geostrateškom položaju (između Viminacijuma i Pinkuma), u okviru Keltskog opidiuma, Rimljani grade vojni logor u istoriji poznat kao Lederata.
Nizvodno od srednjovekovne tvrđave i sela Ram, na razdaljini od 1 kilometar, nalaze se temelji nekada moćnog utvrđenja, a po konfiguraciji terena prepoznaju se oblik i veličina masovnog kastruma oko koga je bilo formirano naselje. Hroničari Lederatu spominju kao značajno utvrđenje koje je sagradio car Trajan, a kao veće i moćnije utvrđenje obnovio u 6. veku potonji rimski car Justinijan. Letopisi su zabeležili da je kod Rama car Trajan poveo svoje legionare preko za tu priliku sagrađenog pontonskog mosta u rat sa Dačanima. Ova slika je izvajana kao prva scena na čuvenom Trajanovom stubu u Rimu.
Iskopavanje Lederate uz brojne pokretne nalaze otkrilo je i tragove koji nepobitno utvrđuju da su ovde po svom doseljavanju živeli stari Sloveni (VI vek).
U srednjem veku Pek, Podunavlje, Stig i deo Pomoravlja sačinjavali su oblast Braničevo. Kralj Milutin 1291.godine osvaja Braničevo, daje ga na upravu starijem bratu Dragutinu i tada Veliko Gradište i Ram ulaze u sastav Srpske srednjovekovne države. Sledeće pominjanje ovih krajeva nalazimo 1381.godine u Ravaničkoj povelji kojom Knez Lazar daruje sela Braničeva manastiru Ravanici.
Po proterivanju Osmanlija iz Srbije počinje preporod zemlje koji se u Ramu najviše osetio za vreme vladavine kneza Mihajla. Godine 1859. uslediće nova organizacija državne uprave. Od Ramse do Pečke kneževine formiran je Ramski srez sa sedištem u Velikom Gradište.
U Miloševoj Srbiji Ram sa Dubravicom kao i Veliko Gradište bile su glavne izvozničke luke. Ovde je radila i posebna skela na relaciji Ram- Bazjaš kojom su se najviše izvozile debele svinje, kukuruz i žito. Poznato je da je i sam knez Miloš ovde imao nekoliko svojih ljudi koji su za njegov račun kupovali stoku.
Danas se stanovnici Rama pretežno bave poljoprivredom, ribarenjem i turizmom. Skele koje svakodnevno premošćavaju Dunav prevoze vozila od Banatske Palanke do podnožja tvrđave, a ovim skelama godišnje prodje oko 15.000 biciklista koji prate Evropsku biciklističku rutu Evrovelo 6. Srednjovekovna tvrđava nakon obnove beleži rekordnu posećenost.
Ljubazni domaćini, bajkovite legende inspirisane bogatom istorijom i najlepši zalasci sunca koje je zapazila i Nacionalna geografija Srbije čine da mesto nekadašnjih vojevanja postane najpoželjnije mesto za prosidbu voljene osobe.